Objavljeno: 29-01-2018

Siječanjska depresija

Draga čitateljice, poštovani čitatelju,

Depresija je inače latinska riječ i ne valja kako god da okreneš. U meteorologiji je to područje niskoga tlaka, ciklona jednako kiša, u ekonomiji je još gore – niska potražnja, nezaposlenost, pad gospodarskih aktivnosti. Kao duševno stanje je najgore – gubi se volja i zanimanje za rad, otuđuješ se od okoline, više ti ni najdraži ne mogu izmamiti osmijeh na licu… Loše kako god, a opet mi se čini da smo joj mi Hrvati neobično skloni. Ponekad se stvarno čini da nam sve smeta, da nam ništa ne valja, a i da još uživamo u tome.

U realnosti naravno mnoge stvari nisu kako treba, ali uglavnom ne zato što nam je netko drugi nešto napravio ili oduzeo, nego zato što smo to sami učinili. Ili propustili učiniti ono to smo trebali. Zbog gluposti, lijenosti ili pohlepe. Zbog onog našeg uskočko-hajdučkog mentaliteta koji se ponosi prevarom, neradom, kruhom bez motike, otimanjem od države. Ali jao, sad je to naša država. Jedina koju imamo, prva nakon devet stoljeća, a još je i članica Europske unije, relativno malog društva koje iako nesavršeno još uvijek predstavlja najbolje na kugli zemaljskoj – u smislu ljudskih prava, vladavine prava i socijalne zaštite, odgovornog odnosa prema klimi i okolišu i svega onoga što bismo htjeli da krasi naše čovječanstvo u 21. stoljeću. I tu je sad veza s depresijom – ona se osim lijekovima, najbolje liječi samopomoći, čitaj aktivnostima. Na osobnoj razini to su vježbanje, hodanje, boravak u prirodi i još mnogo toga. Na razini društva, to bi moglo biti otvaranje novih gospodarskih pravaca, nove proizvodnje, primjena novih tehnologija…

Zbog svega toga mi je malo žao da je u siječnju ispod radara prošla vijest da je Vlada RH uredbom pojednostavila način priključenja za kućanstva s vlastitom proizvodnjom energije što bi trebalo omogućiti da građani na svoje krovove postave fotonaponske panele i postanu prosumeri – proizvođači i potrošači električne energije. Mali korak za čovječanstvo, ali divovski za hrvatsku administraciju jer se radi o temi koju struka zagovara već dugi niz godina. Nije baš posve jasno zašto se uredba primjenjuje tek od 1. travnja (samo da ne bude šala J), ali i zašto se već sada nisu mogli definirati svi uvjeti i preduvjeti kao što su modeli obračuna (mjesečni/godišnji), priključka (dvosmjerno brojilo, dva brojila) i još neki, ali valjda će se i to napraviti do spomenutog 1. travnja. Nije se doduše to dogodilo ni godinama prije pa možda sada ne treba biti sitničav, nekoliko mjeseci više-manje, toliko još možemo pričekati.

Mogao bi to biti početak lavine koja bi godišnje mogla na mrežu dodavati stotine MW solara, ali i otvoriti put korištenju smart brojila (koja vjerovali ili ne, još uvijek uspješno proizvodi jedna još uvijek državna tvrtka). To bi onda osim prihoda građanima osiguralo i poticanje cijelog jednog novog smart gospodarskog sektora. Nepoporavljivi optimist može odmah zamisliti niz – fotonaponski paneli, smart brojila, električna vozila, baterije za pohranu električne energije, smart-grid rješenja, puno tehnologije za povezivanje, mjerenje i upravljanje, još više aplikacija koje će to optimirati… Ovaj dio sigurno znaju naši mladi i oni malo manje mladi stručnjaci napraviti i proizvesti, a ne ovisi o (nažalost) većinom upropaštenim velikim industrijskim pogonima, to nema sumnje. Pitanje je samo koliko može trebati da se rasplete tko i što još treba napraviti – HEP-ODS koji i inače ima svake godine obvezu poboljšanja energetske učinkovitosti, opskrbljivači koji bi se također morali i trebali naći u shemama ušteda i poticanja, resorno ministarstvo koje… Tu se sad namjerno zaustavljam jer je srećom kraj kolumne, a i siječanj je na izmaku. Hoće li to značiti kraj depresije i početak ozbiljnijih i sustavnih aktivnosti, to tek ostaje da se vidi. Ali ne da gledamo – nego da radimo. Svi i zajedno, inače neće biti puno koristi.